Sa iskrenim zadovoljstvom priznajem da sam jedan od onih koji s nestrpljenjem čeka novi kalendar neobičnog i uspješnog dvojca – Dobrosav Bob Živković i Radoslav Macan Mačinković, kojima apsolutno ne treba klasičan kormilar. Njihov kormilar je ideja autorskog kalendara koji vidi ovaj svijet onakvim kakav je i dopadljivim, tačnim, mudrim i pomalo peckavim izjavama ukazuje mu na zablude i pokazuje put spasa (možda i spasenja) i očuvanja ljudskosti i identiteta.
I prije nego što se pojavio kalendar, imao sam sreće da vidim većinu do tada završenih mjeseci koji ne prolaze, trajne mudrosti i bezazlenstva koje nam, u jasnoj i nadasve originalnoj simbiozi, daju misao i crtež i nije lako razlučiti da li je ilustrovano ono što je napisano ili je obrnuto. Iznova mi je bilo jasno da je Dobrosav Živković i dalje oštar u svojoj nježnosti, samosvojan i jedinstven. U svakom slučaju: Blago nama što nas Bob ne zaboravlja, a Macan ga podržava! I ove godine, blago nama, kako poznati mag marketinga Ljubomir Ratković reče „dočekasmo dvanaest veličansveno jednostavnih ili dvanaest jednostavno veličanstvenih poruka…“ Dodao bih, svakome kristalno jasnih, koje mogu probuditi dobrotu u nama i vratiti nas, kako se danas često kaže, „na fabrička podešavanja“.
Bez obzira što je jasno da bilo koji umjetnik nema uvijek dovoljno inspiracije, sigurnu ruku, olovku ili kompjuter, dobar ugao snimanja, muzički instrument savršenog zvuka, pa smo skloni da olako proglasimo njihov najbolji roman, film, kompoziciju, sliku… Ovdje je to vrlo teško i, bar za mene, skoro je nemoguće porediti ih na taj način. Nikad nisam čuo da je neko rekao: „Bolji je prošlogodišnji kalendar od ovoga!“ Ili obrnuto. Nevjerovatno, ali istinito, svaki od ovih, već toliko godina s ljubavlju stvaranih kalendara, uvijek je za ocjenu 10. Ili još veću, u školama neznanu: na radost! Blago nama!
Nije slučajno da preozbiljna januarska poruka otvara kalendar sa „Blago onom ko ima stav“, koju možemo da posmatramo u dijapazonu od borbe za očuvanje individualizma do borbe protiv globalizma, a koja istovremeno daje pečat svim ostalim mjesecima da dopadljivost, šala, geg, karikatura, domišljatost (da ne nabrajamo više) nisu osnova i cilj ove „knjige mudrosti“ u svojoj oblasti. I kad smo kod pečata, i da nije potpisao svoje radove, bilo bi znano ko je autor, jer na ovim kalendarima je odavno duboko utisnut minimum snagom nekadašnjih poštanskih šalterskih službenica. I lijepo bi bilo da nam svaki dan bude kao Bobov, recimo, februar ili septembar.
Blago nama što imamo dobrog Dobrosava! Neponovljivog!
Božidar Bjelica Japan
