Na izmaku je kalendarska 2021. godina i to je vreme kada se sumiraju utisci i rezultati, ali i sačinjavaju planovi i kreiraju želje da nastupajuća godina bude bolja. Moglo bi se reći prirodan proces.
Pred nama je Novi Kalendar Štamparije „Mačinković“, autorsko delo Dobrosava Boba Živkovića. Moglo bi se reći prirodan ciklus, jer već ili tek 16 godina Bob svojim konceptualnim pristupom najavi godinu pred nama.
Duboko verujem da bi se stvari sagledale u celini, moraju se posmatrati u celini. Zato preporučujem da sagledate Bobove dosadašnje kalendare, koje je radio za ovu štampariju, a podario svima nama. Posetite na zavaničnoj veb stranici kategoriju MacArt.
Iako neki biografi osporavaju ovu priču, ona je toliko lepa i poučna da je vredi ponoviti: Naime, negde u Engleskoj je neki farmer čuo dečije zapomaganje iz obližnje močvare. I potrčao je i izvukao dečaka iz blata, koje je pretilo da proguta dečaka. Sutradan je pred kuću farmera stigla kočija i izašao je gospodin lordovskog izgleda i manira. Bio je to otac spašenog dečaka, Lord Randolf Čerčil. Hteo je da se zahvali farmeru, nudeći mu pristojnu svotu novca, što je farmer odbio. Lord je ipak uspeo diplomatskim nervom, da videvši farmerovog sina, ponudi da ga iškoluje. Taj dečak se zvao Aleksandar Fleming – pronalazač Penicilin – a, koji je spasao život Vinstonu Čerčilu, kada je dobio upalu pluća, bolest – koja je maltene bila neizlečiva pre izuma Penicilin – a.
Ne postoji „penicilin“ koji ljudsku sujetu i isključivost, zablude, dogme i predrasude može da izleči. Bar do sada nije izmišljen. Anštajn, da to je onaj razbarušeni čikica, koji je tvrdio da je „mašta važnija od znanja“ – ali u sasvim drugom kontekstu, je bio prilično demoralisan kada je utvrdio: „vrlo je depresivno živeti u vremenu u koje je lakše razbiti atom, nego jednu predrasudu“.
Bob se usudio i smelo ponudio 12 predrasuda, koje su „dominirale“ tokom 2021. godine, a sva je prilika – da neće tek tako isčeznuti, smesti u kontekst nadnaslova ovog Kalendara: „Kako su izumrli dinosaurusi“, bez znaka pitanja, ostavljajući polje neodređenosti, da svako od nas to doživi na svoj način.
Da ne bi bilo dileme, tema „Zašto su izumrli dinosaurusi?“, oblast je naučnog istraživanja. Kako su izumrli dinosaurusi – umetničke slobode. Pojednostavljeno, ali baš pojednostavljeno i na „prvu loptu“ moglo bi se zaključiti da su „dinosaurusi izumrli“ verujući da će biti bolje, ako – redovno prate horoskop, kada prestanu da ih zaprašuju iz aviona, da ne sede na hladnom betonu, tvrdeći da gore ne može, kad pobegnu lekarima, pazeći se da ih promaja „ne ubije“, čvrsto uvereni da je zemlja ravna ploča, držeći se svega i slepo verujući svemu što se reklo na televiziji, verujući proročanstvima slepe babe, posvećeni rušenju Novog svetskog poretka, i otkrivanju svih svetskih zavera, i „čipovanju“ kao jedinom spasu sveta …
Međutim, smisao ovog Kalendara je puno dublji. U inverznoj „copy matrici“ ovo je priča o nama, ili „dinosaurusima“ među nama, koje podsećam da se u istoriji ljudske civilizacije proglašavan jeretikom onaj, koji je tvrdio: „Ipak se okreće“. Tu priču o Galileju sigurno znate i da je njegovo „otkriće“ iz 1633. godine čekalo 359 godina da se jeres sa njega „skine“.
Okrećući listove ovog kalendara, nekako mi se nametnulo i razmišljanje o Njegoševom stihu „Što i ljudi hoće, to i vreme trpi“, kao i njegova misao: „Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narod“. Jedna od tih samoobmana zadire i u sferu mana savremene kulture, a ta opšta relativizacija i dovođenje u sumnju neospornih autoriteta, saznanja i činjenica. Sa pojavom virusa Covid Sars 19, kao da su eksplodirali i virusi od kojih su „izumrli dinosaurusi“, a na svakom od 12 ovih listova, sve „vrvi“ od tih virusa za koje „penicilina“ jednostavno nema. Za sada.
Dinosaurusi su izumrli, jer se nisu uspeli prilagoditi promenama u životnom okruženju. Mada u bajkama za decu ima i priča da nisu izumrli, već da su se pretvorili u ptice. Ali, to su ipak bajke za decu, u koje sve više dece ne veruje.
Ovaj Kalendar, opora Bobova bajka nama odraslima, ili onima među nama koji „sve i o svemu znaju“ pogotovo o načinu kako će biti bolje…
Naslov ovog teksta je misao blagopočivavšeg Patrijarha Srpskog, Gospodina Pavla.
P.S. Konačnoj grafičkoj formi, ovog Kalendara doprineli su i Slobodan Jovanović Coba i štamparija Tipografik plus. Društvena odgovornost štamparije Mačinković još jednom je potvrđena na delu, još jednim delom. Još jedna potvrda da: JEDAN JE MACAN!
Ljubomir M. Ratković